ANALYSIS RESEARCH

Psihologija nasilnog ekstremizma i radikalizma

Neki značajni svjetski političari, kao i pojedini analitičari i stručnjaci sve glasnije zastupaju tezu da je nemoguće naći trajni izlaz iz zbrke koja je nastala djelovanjem ISIL-a. Primjetno je da su akcije koje su poduzele neke vlade protiv ISIL-a bile posljedica trenutnog stanja, u slučaju straha, ljutnje i predrasuda. S druge strane dolaze jasne poruke lidera muslimanskih država i vjerskih autoriteta, u kojima odbacuju bilo kakvu povezanost djelovanja ISIL-a sa islamskim vjerovanjima. Ali ipak ostaje pravo pitanje, može li ISIL pridobiti umove i srca ljudi uz pomoć  teologije?  Tajna je da ISIL-ov  sistem pored ozbiljnih gubitaka koje je pretrpio u zadnjih godinu dana, funkcioniše patološki ali ne može funkcionirati kroz teologiju, odnosno oslanjajući se na vjerski način.

behaeded

Potreba za zatvaranjem

Iz psihološke perspektive, nasilni ekstremizam proizilazi iz pronalaženja dvije osnovne ljudske potrebe: potreba za kognitivnim zatvaranjem i potrebe za ličnim značajem.

Potreba za zatvaranjem se svodi na potragu za sigurnošću. To je potraga za vjerovanjem u nešto što nam može pružiti tu sigurnost i proširiti okvire vjerovanja. Potreba za zatvaranjem predstavlja i želju za zajedničkim iskustvom. Ovaj osjećaj doživljavamo kada npr. isčekujemo rezultate testa, zatim i dok gledamo misterioznu seriju, itd.

Ljudi te prirode dijele sve oko sebe, dobro i zlo, nered i red, idu iz krajnosti u krajnost. Fundamentalistička ideologija uspostavlja jasna viđenja akcije i posljedice; nudi budućnost koja je predvidljiva i kontrolirana. Takva perspektiva ima posebnu fascinaciju za zbunjenosti mladih u prelaznim fazama njihovih života. Ovaj odnos je dokazan bez obzira na okolnosti.

Potraga za značajem

Pored ovog psihološkog statusa ISIL donosi i druge oblike psihološkog oboljenja. Borbom protiv nevjernika dobijaju status mučenika i heroja, time smatraju da zaslužuju mjesto u historiji.

Richard Barrett, bivši obavještajac, primijetio je da zapadnjaci imaju tendenciju da postanu ekstremisti jer traže svrhu u svom životu. Ovo su stručnjaci odavno prepoznali, čak i na primjeru odlazaka boraca iz država zapadnog Balkana na ratišta u Siriju, Irak i Ukrajinu. Mladi bez perspektive ovoj avanturi daju na značenju. Takvo javno objavljivanje pozadine potrage za značajem, je obznanio Nasser Muthan, 20-godišnjeg pripadnik ISIL-a, koji je pristupio kao strani borac u redove ISIL-a iako je bio odličan student medicine.

Vezanje instinktom

Nema sumnje da je strategija  ISIL-a i više nego dobro razrađena, a prije svega je efikasna. Prije samo dvije godine broj boraca u redovima ISIL-a je bio oko 10.000, CIA je zatim došla do informacije da se broj u 2015. godini povećao na oko 31.100 boraca. Od ovog broja po nekim procjenama 21.000 su strani borci. Istina, nakon savezničkih zračnih udara, kao i nakon uključivanja Rusije u napade na ISIL, evidentno je da su pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu te su izgubili značajne teritorije u Iraku i u centralnij Siriji. Ipak u psihološkom smislu ključni lideri na terenu, koji su ostali živi, po nastavku borbenih djelovanja, ne odaju znakove da su psihički uzdrmani zbog gubitaka. Po mišljenju stručnjaka koji prate sve aktivnosti oko djelovanja ISIL-a, unutar svojih redova ljude još uvijek mogu primorati na sve, to uključuje agresivno ponašanje i seksualna uživanja. Potraga za značajem je poznata kao univerzalna. Cilj im je (kao životinjski nagoni) da utvrde svoj teritorij. Strategija ISIL-a uključuje i pametno korištenje seksualnih mogućnosti za opravdanje agresivnog ponašanja. Primjer sličan ovom možemo naći i u životinjskom svijetu. Mužjaci često, kroz agresivnu dominaciju, pokušavaju da poraze rivala i tako osvoje ženku. Seksualni pristup je najprimitivniji oblik i upropaštava nečije ime, gene i budućnost. Ova organizacija nudi seksualne usluge za hrabrost, nekima čak to zvuči toliko primamljivo da im je glavni motiv.

5666

Mijenjajući taktiku, ISIL pokušava djelovati na mlade ljude na Zapadu, ali i u okruženju kako bi mladi muškarci i žene trebali poduzeti mobilizaciju protiv otpadnika koji sramote svoju vjeru. Trebaju biti ohrabreni da se suprotstave brutalnim agresorima i njihovim planovima, pri tome kao agresore označuju uglavnom zapadne države i neke države sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Radikalizirajući mlade ljude preko interneta ili posredno preko samoprozvanih zastupnika, ohrabruju mlade ljude na poduzimanje samoubilačkih i drugih akcija u cilju nanošenja štete i sijanja panike i straha.

Povezanost osobenosti i terorizma

Veći broj istraživanja su ukazala na to da postoji nekoliko faktora ličnosti koji doprinose nasilnom ekstremizmu i radikalizmu koji vode u terorizam.

Sarah Kershaw u New York Times-u navodi mišljenje Ervina Stauba iz University of Massachusetts, koji kaže da postoje tri stvari koje dovode do terorističke ekspanzije i način na koji se ona razvija danas:

  • Idealisti – oni podržavaju teror na osnovu svoje sposobnosti da se identifikuju sa patnjama neke grupe, a da oni nisu dio te grupe. To može biti pogrešno.
  • Optuženici – oni podržavaju teror na osnovu lično doživljenog iskustva, podržavaju članove grupe koja brani teroriste, navodno djelujući na taj način protiv onih koji su progonili pripadnike te grupe.
  • Izgubljene duše – oni su uglavnom na više načina zaostali, izolovani i često prognani. Oni mogu pronaći smisao života uključujući se u radikalne grupe, tako da se mogu lako oblikovati. Po nekim analitičarima, posljednji primjeri djela koja su okarakterisana kao terorizam u BiH, govore da su počinioci tih djela upravo iz ove kategorije, tzv. „Izgubljene duše“.

Još jedan psiholog koji se bavi psihologijom ekstremizma, Clark McCauley sa Bryn Mawr College, imenuje četiri osnovne putanje terorista:

  • Revolucionari – Oni su uključeni u uzrok tokom vremena.
  • Lutalice – Kreću od ekstremističke grupe do druge ekstremističke grupe, u potrazi za smislom njegove duhovne potrebe.
  • Konvertiti – oni iznenada prekidaju sa svojom prošlošću i postaju dio ekstremističkog pokreta. Brojni su primjeri takvih lica koji dolaze iz kriminalnog miljea, kako među ekstremistima na zapadu, tako i u BiH. Evidentiran je i veći broj slučajeva kada osobe konvertiraju u islam iz kršćanstva ili obratno i odaju se ekstremističkom djelovanju. Među osobama-konvertitima je izražen i procenat žena, što je takođe zanimljivo sa psihološkog aspekta.
  • Nezadovoljnici – oni se priključuju ekstremnim grupama preko uvjeravanja od strane prijatelja, rođaka ili zbog romantičnih poriva i interesa.

Većina vodećih stručnjaka na polju psihologije nasilnog akstremizma se slažu da klinički dokazano ludilo nije vodeći pokazatelj podložnosti koji prati terorističke grupe, niti je vjerodostojno stanje za odbranu u sudskim procesima nakon terorističkih zločina u većini slučajeva. Takođe podaci dobijeni nakon najnovijih istraživanja vezanih za dešavanja oko djelovanje ISIL-a i njihovih simpatizera, govore da teroristički lideri te, ali i drugih ekstremnih grupa, radije odabiraju osobe najvišeg intelektualnog statusa za samoubilačke misije, jer oni vjeruju da poruka koju oni šalju daje veći značaj i kredibilitet toj samoubilačkoj misiji.

Većina psihologa u SAD-u i u Evropi, koji se bave istraživanjem ekstremizma, dijele mišljenje istraživačkog tima CDI „Global Analitike“ iz Sarajeva, (koji se jedini u regionu zapadnog Balkana uspješno bave istraživanjem psiholoških apsekata nasilnog ekstremizma i radikalizma), da kulturne, vjerske i političke različitosti ne mogu biti dovođene ni u kakvu vezu kao preodređenost za nasilni ekstremizam. Na žalost, pojedini psiholozi nisu toliko nepristrani i profesionalni, očit primjer je Nicolai Sennals koji je rekao: “Kao psiholog u danskom zatvoru, imao sam jedinstvenu priliku da proučavam mentalitet muslimana. Sedamdeset posto mladih prijestupnika u Danskoj su muslimanske vjere. Ja sam bio u mogućnosti da ih uporedim sa nemuslimanskim klijenatima iz iste starosne grupe, više ili manje istog socijalnog porijekla. Došao sam do zaključka da islam i muslimanska kultura imaju određene psihološke mehanizme koji štete razvoju ljudi i povećaju kriminalno ponašanje”. Osnovne greške (izuzev da su prećutne) u ovakvom tumačenju se očituju u tome da je istraživanje ograničeno na zatvorsku zajednicu, da su tretirani muslimani useljenici iz obično izrazito nerazvijenih država, a i samo razdvajanje i psihološko posmatranje po vjerskoj osnovi je moralno upitno i profesionalno ništavno.

Racist-Jews

Izraelski ekstremisti se svete Palestincima*

Upravo zbog različitosti u pogledima na psihologiju nasilnog ekstremizma, neki analitičari su stava da je prvi korak ekstremista ostvaren, te su pesimistični po pitanju pronalaska istinskog rješenja za suzbijanje nasilja. I dalje je prisutno više pokazatelja i trendova koji idu u prilog pretpostavci da će ekstremizam opstati i vjerojatno će imati određenog utjecaja na generacije koje dolaze.

Sa političkog aspekta, opasnost od globalizma i njegovog inherentnog uticaja na tribalizam koji je rezultirao u strahu, je u toku po svim standardima. Kroz ovakav pogled možemo pomoći drugima da shvate da globalizam, kolektivizam, pa i komunizam, zvuče dobro na prvi pogled i u krajnjoj liniji možemo napraviti napredak u takvom okruženju.

Zaključak

Rezultirajući teror ili strah od terora je prisutan gotovo svugdje u svijetu, i upravo na to ukazuju psiholozi i drugi istraživači u svojim istraživanjima, te zaključuju da bi takvo stanje trebalo izazvati dodatnu pažnju u svima nama, kao i da izazove i motiviše građane da se uključe u političke procese ili djelovanje kroz organizacije civilnog društva, koje imaju za cilj da se zaustavi vladavina terora širom svijeta.

(*http://davidduke.com/jewish-hatred-of-non-jews-as-expressed-in-the-talmud/)

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Add Comment

Click here to post a comment