Zašto je obrazovanje efikasno u borbi protiv nasilnog ekstremizma?!

Nasilni ekstremizam svakako nije nova pojava, ali se stalno razvija, te se iz tog razloga mora rješavati na sveobuhvatan i inkluzivan način, na svim nivoima vlasti i u svim sferama društva.

Protiv nasilnog ekstremizma obično se borimo skupim i represivnim metodama, iako obrazovanje nudi proaktivne mjere, koje su relativno jeftine u borbi protiv razvoja ekstremističkih pogleda, a jako malo pažnje je posvećeno obrazovnom sistemu u borbi protiv terorizma u svijetu, ali i u BiH.

Jedan od gorućih problema našeg vremena je strah od nasilnog ekstremizma i stradanja nedužnih civila širom svijeta. Trenutna briga je povezana sa vjerskim ekstremizmom, iako je nasilni ekstremizam postojao kroz historiju i bio korišten u političke i ideološke svrhe.

Šta se podrazumijeva pod nasilnim vjerskim ekstremizmom?

Ovo je teško definisati, jer ne postoji konzistentnost u korištenju termina niti postoji zajedničko razumijevanje o tome ko je ekstremist: što je jednoj osobi ekstremista, drugoj osobi je heroj. Osim toga, određivanje riječi „ekstremno“ je subjektivna vježba, iako je ekstremizam generalno shvaćen kao odbijanje drugih tačaka gledišta kada se jedna perspektivna smatra ekskluzivnom.

Stoga nasilni ekstremizam je definisan kao „…one aktivnosti i uvjerenja koja se koriste da se zalaže, uključi, pripremi ili na bilo koji drugi način podrži ideološki motivisano nasilje prema socio-ekonomskim i političkim ciljevima.“

Ovaj fenomen se obično karakterizira još i kao „…podrška ili vršnjenje nasilja nad drugim ljudskim bićima u korist političkih ciljeva. Takvo nasilje se vrši bez obzira na vjeru, rasu, etničku pripadnost, spol ili seksualnu orijentaciju.“

Ono što je bitno napomenuti je sljedeće:

• Ekstremizam nije sinonim za nasilni ekstremizam. On se samo javlja kada se radikalne ideje ili uvjerenja nasilno nameću drugima, bilo da se radi o članovima porodice, široj grupi/društvenoj zajednici ili društvu u cjelini, kao jedini ispravan kodeks ponašanja i djelovanja.
• Počinitelji nasilnog ekstremizma pokušavaju dobiti identitet koji će im pružiti širu podršku i opravdati ili legitimizirati nasilje. U tom smislu, identitet se najčešće traži kroz pripadnost određenoj religiji, rasi, etničkoj ili nacionalnoj grupi, pokretu, itd.
• Pravo na vlastiti stav ili ideju, čak i ekstremnu, spajaju sa nasiljem. Bez obzira na to kako se stav može opravdati opće prihvaćenim ljudskim pravima i slobodama, nasilno nametanje takvih stavova se ne može opravdati.
• Djela nasilnog ekstremizma često imaju za cilj izazvati gubitak ljudskih života, ekonomsku ili materijalnu štetu, ili jednostavno stvoriti nemir ili strah.

Dakle, nasilni ekstremizam, s obzirom na njegove uzroke, način realizacije i posljedice, je složen fenomen i predstavlja izazov koji zahtjeva napore svih nas. Bez obzira na bilo kakve navodne motivacije, nasilni ekstremizam nema mjesta u bilo kojem društvu. Zajednice moraju učiniti sve što mogu da se on spriječi, a i biti dovoljno jake da izdrže pojave nasilnog ekstremizma.

Bitna komponenta ovog nasilja je da su ekstremne pozicije opravdane iz moralnih razloga kao dio hijerarhije vrijednosti. Ovo može voditi ka radikalizaciji, i u nekim slučajevima ka terorizmu. Borba protiv nasilnog ekstremizma postala je dio nacionalnih i svjetskih politika poslije dramatičnog napada terorista u New Yorku 2001. godine. Napadi su bili prekretnica u politici za borbu protiv terorizma, a islamski ekstremizam je postao meta zbog svog obima regrutovanja mladih ljudi, iako je od 11. septembra bilo ekstremističkih napada od strane svih religijskih grupa. Pošto se smatra da je nasilni ekstremizam preduslov za terorizam, pokušaji borbe protiv islamskih ekstremističkih grupa od strane vlada su uključili razvoj nadzora i policijskih strategija, koje su usput rečeno skupe i imaju uzvratnu reakciju. Iako obrazovanje nudi proaktivne mjere, koje su relativno jeftine u borbi protiv razvoja ekstremističkih pogleda, jako malo pažnje je posvećeno školama u borbi protiv terorizma. Paradoksalno, obrazovanje je mač sa dvije oštrice, jer se koristi kako u promociji tako i u borbi protiv nasilnog ekstremizma. Ekstremističke grupe koriste vjersko obrazovanje vrlo uspješno da indoktriniraju mlade umove (kroz određenu interpretaciju njihovih vjerskih tekstova).

Meka moć, kroz upotrebu narativa i ideja u oba: neformalnim i formalnim programima obrazovanja, kao i mediji, je korištena sistematski za promociju ekstremističkih ideologija. Politike za borbu protiv terorizma, u međuvremenu, nisu bile u stanju da efektivno koriste trvdu moć, koja se sastoji od prinude, prevencije radikalizacije mladih u zemljama širom svijeta i protiv stranih boraca od pridruživanja ISIL-u. Ne samo da agresivne mjere imaju uzvratnu reakciju u pokušaju da se prekinu planirani teroristički akti i ne pokušava se prevenirati razvoj nasilnih ekstremističkih planova, nego se troškovi borbe protiv islamskog terorizma procijenjuju negdje oko 5 biliona USD. Kao socijalna institucija, obrazovanje (formalno i neformalno) ima potencijal da koristi meku moć da razvije otpornost kod mladih na duži period, jer su mladi obavezni da pohađaju školu tokom djetinjstva, širom svijeta. Osim toga, pokušaji moraju biti usmjereni da se suprotstave narativima ekstremne ideologije.

Dopunjujući tvrdu moć kao što su obavještajne i nadzorne mjere, obrazovanje ima potencijal da se suprotstavi na održiv način razvoju ekstremnih pojedinaca koji bi koristili nasilje na nedužnim ljudima. Sa aspekta obrazovanja, pitanje religije je prilično kompleksno, jer postavlja razna pitanja koja se bave politikom, procesima, praksom i ishodima koji se odnose na religiju koji se mogu učiti u školama, kao i u obaveznim školskim predmetima (kao što su nauka i obrazovanje u kojem teorija evolucije može biti kontradiktorna kreacionizmu). Uticaj se ogleda takođe i u školskoj kulturi na različite načine. Sveukupno pitanje je kako obrazovanje može razviti otpornost protiv nasilničkog ponašanja a razviti jake vrijednosti dobrog građanina? Koji narativi se mogu suprotstaviti mamcima medijskih poruka i narativima koji bi mogli ublažiti suprotstavljene stavove u društvu? Obrazovne strategije imaju za cilj postići  dugotrajne ciljeve koji se razvijaju tokom vremena. Neki od glavnih uzroka koji mogu biti okidač za pojedinca da se okrene ekstremnim ideologijama su otuđenje, marginalizacija, potraga za identitetom i nedostatak historijskih razumijevanja diskriminacije i društvenih nejednakosti – što zahtijeva dugoročni razvoj vrijednosti i razumijevanja.

Nekoliko studija koje se bave obrazovanjem u borbi protiv nasilnog ekstremizma ukazuju na vještine kritičkog promišljanja i medijske pismenosti, tako da učenici mogu napraviti procjenu informacija i biti u stanju da prepoznaju zagovornike ekstremističkih poruka. Kroz kritičku pedagogiju i višestruke perspektive treba predstaviti studentima informacije kako bi se izbjeglo etnocentrično tumačenje znanja. Upravo zato što se znanje u kritičkoj pedagogiji smatra kao inherentno političko, studentima bi trebalo omogućiti da imaju raznovrsne ideje – čak i ekstremne – do trenutka da su u stanju propitivati i razgovarati o njima tako da ih njihova iskustva dovedu do rekonceptualizacije ekstremnih stavova. Obrazovanje i dijalog se mogu usmjeriti prema protužbama i problemima vanjske politke koje bi mogle ohrabriti pojedince prema ekstremističkim akcijama. Jako je važno educirati djecu ko tome kako da razumiju artificijelnu inteligenciju i sigurnost na Internetu.

U skladu sa izazovom, međutim, procjenjuju se uspjesi preventivnih mjera. Ipak, slično vakcinama protiv zaraznih bolesti gdje se ne može znati koliko je ljudi spašeno od bolesti, pa tako pokušaji moraju biti napravljeni u obrazovanju u borbi protiv nasilnog ekstremizma.

Pošto religija igra veoma važnu ulogu u životima ljudi, u sekularnim društvima trend je da se fokusira na vrijednostima i razgovoru o religiji objektivno, a ne o subjektivnom smislu vjerovanja, kako bi se zadržali neutralni stavovi prema bogatom izboru uvjerenja i razvio sistem poštovanja različitih sistema vjerovanja. Vrijednosti koje su uobičajene među kulturama i religijama, kao što su empatija, poštenje, jednakost i vjerovanje u ljudsko dostojanstvo, na primjer, su važni za odgoj djece.

Šta pogoduje širenje nasilnog ekstremizma?

Ekstremizam postoji u svim društvima i političkim sistemima, u demokratskim društvima kao i u dikaturama. Teorija koju zagovara veliki broj ljudi koji su upoznati sa prirodom nasilnog ekstremizma navodi da nasilje počinje tamo gdje demokratski procesi prestaju.

U demokratskim društvima gdje postoji kultura dijaloga u kojem se mogu raspravljati suprotstavljena, pa čak i ekstremna mišljenja, prostor za nasilni ekstremizam je znatno smanjen. U takvim društvima, ekstremne ideje podliježu većoj kontroli i poboljšanom međusobnom razumijevanju. U tom smislu, otvorenost države i društva ima neposredan uticaj na izglede da ekstremizam poprimi nasilnu formu.

U slučaju da takva otvorena i slobodna komunikacija ne postoji, ekstremisti se izoliraju, sami sebi određuju ograničenja ili se umjesto toga opredjeljuju na nasilje. Pomak prema nasilju od strane pojedinaca ili grupe nije neizbježan, ali je sve vjerovatniji pod sljedećim uslovima:

• Visok nivo nezaposlenosti;
• Ekonomska kriza;
• Društvena izolacija.

U kombinaciji, ovi uslovi često mogu dovesti do:

• Gnjeva zbog statusa u društvu i nezadovoljstva državnim aparatom;
• Dubokog osjećaja nepravde i osjećaja izigranosti od strane sistema.

Stoga je potrebno raditi kako bi se sistematski eliminisali društveni i ekonomski uslovi koji pogoduju nastanku i širenju nasilnog ekstremizma, kao i poduzele mjere za prevenciju i suzbijanje nasilnog ekstremizma.

Bosna i Hercegovina i izazovi nasilnog ekstremizma

Strategija Bosne i Hercegovine za prevenciju i borbu protiv terorizma za period 2015.-2020. bazira se, prije svega, na pristupu Evropske unije u prevenciji i borbi protiv terorizma. Njen osnovni cilj je suzbiti sve oblike ekstremističkog i terorističkog djelovanja. Sigurnosni izazovi s kojima se BiH susreće se bitno ne razlikuju od onih s kojima su suočene ostale evropske zemlje, pa tako i zemlje članice Evropske unije. Bosna i Hercegovina sa drugim evropskim zemljama dijeli isti geopolitički prostor, te iste demokratske, kulturne, civilizacijske i druge vrijednosti. Osnovni cilj Strategije je suzbiti sve oblike ekstremističkog i terorističkog djelovanja poštujući vrijednosti demokratije, vladavine prava i ljudskih prava i sloboda, odnosno krajnji cilj je učiniti Bosnu i Hercegovinu prostorom sigurnim za život i rad svih njenih državljana, kao i drugih koji borave na njenoj teritoriji.

Podciljevi strategije Ministarstva sigurnosti BiH jesu prevencija zločina iz mržnje, radikalizma i terorizma u svim pojavnim oblicima, zaštita kritične infrastrukture, unapređenje procedura istraga i kaznenog progona djela terorizma i srodnih kaznenih djela, te odgovor/reakcija na moguće terorističke napade i saniranje njihovih posljedica. Strateške mjere u oblasti prevencije usmjerene su ka sprečavanju ranjivih osoba i grupa da odaberu nasilni ekstremizam i terorizam kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva. U tom kontekstu, poseban fokus dat je mjerama kojima se sprečavaju procesi indoktriniranja u terorističke ideologije, posebno onih njegovih oblika koji sadržavaju jasne elemente poticanja na terorizam, bilo direktno ili indirektno, javnog veličanja/promovisanja djela terorizma, te regrutovanje za terorizam.

“Jačanje uloge tzv. društvenih korektiva od porodice, preko socijalnih službi, pa do obrazovnih i drugih službi predstavlja ključni element ovog procesa. Dodatno, postavlja se i potreba sinergije u okvirima lokalnih zajednica na relaciji javni sektor – vjerske zajednice, kako bi segment prevencije dobio svoju punu formu, a mjere koje će biti preduzete polučile najbolje moguće učinke”, stoji u Strategiji.

Značajni preventivni učinci namjeravaju se postići kroz: saradnju sa građanima i organizacijama civilnog društva, rad policije u zajednici, razvoj specifičnih sigurnosnih programa za ranjive lokalne zajednice, poseban naglasak stavit će se na povećano učešće lokalnih vjerskih lidera, te mladih i žena.

Uloga i javnog i privatnog sektora u svim ovim procesima mora biti konkretna i vidljiva na lokalnom nivou. Posebnim preventivnim mjerama predviđa se suzbijanje zloupotrebe interneta u terorističke svrhe, ali i raširene pojave govora mržnje i poticanja na zločin iz mržnje i diskriminaciju. Umanjiti opću ranjivost na terorističke napade i zaštititi ključnu infrastrukturu je drugi cilj Strategije.

 Značajan dio mjera predviđen je za unapređenje zaštite granica kako bi se onemogućio ili sveo na minimum eventualni ulazak sigurnosno interesantnih osoba iz drugih zemalja te operativno praćenje državljana BiH koji se dovode u vezu s terorizmom. S tim u vezi predviđene su i mjere ranog preventivnog detektovanja osoba povezanih s terorizmom i ekstremizmom, a koji se javljaju kao aplikanti za bh. vizu putem DKP ili Službe za poslove sa strancima. Mjere koje se predviđaju u području istrage i krivičnog progona usmjerene su prije svega na dalju izgradnju i jačanje legislativnih i institucionalnih kapaciteta obavještajno-sigurnosnog, policijskog i pravosudnog sektora.

Osnovni cilj ovih mjera je rano detektovanje svih terorističkih planova i aktivnosti, te promptno represivno djelovanje protiv pojedinaca, grupa i mreža koje pokazuju terorističke namjere.